O upravnom i neupravnomgovoru u Kur’anu

Abstract

Prenošenje tuđeg govora dio je svakodnevnog verbalnog izražavanja. Nekada je ono doslovno, a nekada se radi o prepričavanju ili parafraziranju. Prenošenje govora na jedan ili drugi način ima svoje razloge i povode, a tiču se postojanja ili nepostojanja potrebe da se sačuva autentična forma sadržaja govora. Kao što je slučaj s govorom općenito, i onaj u Kur’anu se prenosi na jedan od dva načina: direktno ili neposredno (upravni govor), odnosno indirektno ili posredno (neupravni govor). U Kur’anu se, naravno, većina verbalnih izražavanja nastoji prenijeti direktnim ili neposrednim načinom (upravnim govorom) zbog važnosti i značaja očuvanja izvorne forme sadržaja kur’anskog kazivanja te preciznosti i odgovornosti u prenošenju. U ovom radu ćemo vidjeti na koji način su u Kur’anu prisutne ove dvije vrste govora, s posebnim osvrtom na njihove obrasce koje je nužno prepoznavati radi adekvatnog razumijevanja i tumačenja njima izraženih kur’anskih sadržaja.