Odnos nužnosti (ḍarūra) i srodnih termina u islamskoj pravnoj nauci

Abstract

Rad se bavi načelom nužnosti (ḍarūra) u islamskom pravu i njegovim odnosom prema pojmovima bliskog značenja: potrebi (ḥāǧa), prisili (ikrāh), pravu na odbranu (daf‘ al-ṣāil), olakšici (ruẖṣa) i dobrobiti (maṣlaḥa). Autor ukazuje na razlike u stepenu teškoće, prirodi zabrane, trajanju olakšice i pravnim posljedicama svakog od pojmova. Teza rada je da se pojmovi nužnosti (ḍarūra) i njoj bliskih termina mogu dosljedno razgraničiti primjenom četiri kriterija: stepena teškoće, prirode zabrane, vremenskog dometa dopuštenja i pravnih posljedica po adresata. Na toj osnovi se u radu nudi pregledna sistematizacija i jasniji okvir njihove primjene u fikhu. Posebno se naglašava da se u klasičnoj i savremenoj literaturi često javljaju terminološke nepreciznosti i podudarnosti, koje mogu izazvati konfuziju u razumijevanju i primjeni šerijatskih normi. Rad metodom komparativne analize klasičnih i savremenih izvora nastoji razjasniti ova pitanja i ponuditi preglednu sistematizaciju, s ciljem jasnijeg razlikovanja pojmova i dosljednije primjene u fikhu.